Prvi hrvatski satelit uskoro u Zemljinoj orbiti
Do konca godine u Zemljinu orbitu mogao bi biti lansiran prvi hrvatski satelit. Riječ je o projektu Astronomske udruge Vidulini koja radi na izradi i lansiranju pikosatelita Istrasat-Cropsat te ga namjeravaju održavati u niskoj Zemljinoj orbiti. Satelit će biti kubnog oblika i ne teži od jednog kilograma kako bi se eventualno mogao priključiti uz neki veći satelit, saznajemo od mr. sc. Željka Ulipa iz Radiokluba Zagreb, koji projekt Cropsat uvrštava među projekte ostvarive u bliskoj budućnosti uz pomoć kojih će se moći održavati radijske satelitske veze. Prema njegovoj ocjeni, u taj prvi hrvatski znanstvenoistraživački i edukacijski projekt bit će nužno uključiti i stručnjake s hrvatskih sveučilišta, a Vidulini planiraju osnivanje prve hrvatske agencije za svemirska istraživanja.
O radioamaterskim komunikacijama putem satelita Ulip je govorio ovoga tjedna i u zagrebačkoj zvjezdarnici. Osvrnuo se na veliki projekt Earth Venus Earth njemačkih znanstvenika iz centra u Bochumu koji su lani načinili satelitsku opremu i radijski signal odaslali prema Veneri, ali ga i primili natrag: »Signal je reflektiran od površine Venere, a iako je obrada takvih signala vrlo zahtjevna, na temelju takvih istraživanja znat će se kako dalje obavljati projekte kao što je, primjerice, Go Mars. Riječ je o njemačkom projektu pod stručnim nazivom P5A, radioamaterskoj letjelici odnosno satelitu koji bi trebao postati Marsov orbiter. Satelit bi se trebao priključiti uz neki od većih satelita koji će biti lansirani u Zemljinu orbitu i prvo kružiti oko Zemlje. Potom će se radioamaterski satelit odvojiti i početi put do Marsa kako bi se ostvarila komunikacija. Iako mi se prvobitno taj projekt učinio preambicioznim, letjelica se već radi«, tumači Ulip.
Radioamateri koriste različite načine komuniciranja, a uglavnom je riječ o analognim. Najčešći način komuniciranja je glasovni, koristeći frekvencijsku modulaciju (FM) za prijenos glasa visoke kvalitete te nešto pouzdaniju jednobočnu amplitudnu modulaciju (SSB) u komunikaciji gdje su signali na granici šuma te je širina komunikacijskog prostora ograničena. Radiotelegrafija sa svojim Morseovim kodom i dalje ostaje popularna, a informatizacija je dovela i do velike popularnosti digitalnih komunikacija u svijetu radioamaterizma. Zahvaljujući satelitskoj komunikaciji, radioamateri mogu pristupati i satelitima OSCAR (Orbiting Satellite Carrying Amateur Radio), koristeći čak i mali ručni uređaj s antenom. Također koriste i prirodne satelite kao što su Mjesec, te ionizirane tragove meteora kao reflektor za odbijanje radiovalova.
»Trenutno je aktivno osam umjetnih satelita uz pomoć kojih se mogu prenijeti ili čuti signali iz svemira. U povijesti radioamaterskih pohoda na svemir lansirano je osamdeset aktivnih satelita. Radioamateri učestalo održavaju i veze s posadom Međunarodne svemirske stanice (MSS)«, kaže Ulip.
Najstariji od tih satelita je AO7 koji ujedno predstavlja i svojevrstan fenomen jer je lansiran iz američke baze raketom Delta 2310 još 1974. godine, da bi 1981. pretrpio fatalni kvar baterije.
»Punu 21 godinu znanstvenici su ga nagledali, a on je lebdio u orbiti bez ikakve aktivnosti, da bi 21. lipnja 2002. opet proradio. S obzirom na to da se ovaj satelit napaja isključivo iz solarnih panela, kad dođe u eklipsu ne radi, no čim izađe iz nje, ponovo funkcionira«, tumači Ulip.
Satelit AO27 lansiran je 1993. iz Gvajane i bio je četiri godine isključen, no sa Zemlje mu je promijenjen softver pa će još dugo biti u pogonu. Iz Kazahstana je 2004. lansiran satelit AO51, jedan od najmodernijih satelita za održavanje radioamaterskih komunikacijskih veza.
»Iz japanskog svemirskog centra Tanegashima je 1996. lansiran FO29 putem kojeg mnogo ljudi može istodobno komunicirati bez smetnji. Signali su preko tog satelita odlični. Puno radijskih frekvencija istodobno omogućuje i VO52 lansiran 2005. iz Indije. Među posljednjima je lansiran 17. rujna 2009. južnoafrički satelit SO67. Iako je trenutno isključen jer se radi novi softver, opet će biti uključen u travnju. I naposljetku, prvi kineski satelit HO68 lansiran je 15. prosinca 2009. iz satelitskog lansirnog centra Taiyuan. Riječ je o velikom satelitu koji omogućuje više načina komuniciranja, uključujući i digitalne«, kaže Ulip.
Od zanimljivih projekata koji su u planu Ulip izdvaja P3E koji će omogućiti mnogo širu radijsku komunikaciju. Satelit je već napravljen i testiran, no trenutno se pregovara o sponzorstvu za lansiranje što će se, nada se Ulip, dogoditi uskoro.
Zanimljivo je da se radioamaterska komunikacija odvija učestalo i s Međunarodnom svemirskom stanicom (MSS), lansiranom 1998. Radioamaterska oprema u početku je bila smještena u modulu Zarya, oko kojeg je cijela konstrukcija stanice dalje rasla, da bi kasnije bila premještena u europski modul Columbus.
Tijekom devetodnevne misije kao svemirski turist, dizajner videoigrica Richard Garriott s MSS-a svakodnevno je slao SSTV slike iz svemira koje su se emitirale na frekvenciji od 145.800 MHz. Njegov otac Owen Garriott bio je pak prvi radioamater koji je uspostavio vezu iz svemira. Owenov povijesni put na šatlu Columbia (misija STS-9) počeo je 29. studenog, a završio 8. prosinca 1983. godine, a upravo ono što je započeo danas je poznato kao projekt ARISS (Amateur Radio on the International Space Station).
Iako na MSS-u funkcionira profesionalni radijski segment koji je vrlo jak, jednako kao i brzi internet, nedavno je proradio i Twitter. Na taj način i djeca imaju priliku komunicirati s astronautima u sklopu projekta ARISS koji sponzorira Nasa. I učenici pazinske Osnovne škole Vladimira Nazora 2008. razgovarali su radiovezom s astronautima na Međunarodnoj svemirskoj stanici.
Bila je to prva takva suradnja Nase i radioamatera u Hrvatskoj, a ujedno i u nekoj europskoj zemlji koja nije članica Europske unije.
Učenici su deset minuta, koliko je trajao signal, razgovarali s Amerikancem Garethom Raismanom koji je u tom trenutku bio 350 kilometara iznad Pazina. Budući da MSS oko Zemlje kruži brzinom od 30.000 kilometara na sat, signal se brzo počne gubiti. ARISS će u svibnju primiti prestižnu nagradu Boselli za 2010. godinu, a riječ je o nagradi talijanske Udruge radijskih slušatelja AIR koji smatraju ARISS-ovu ulogu u educiranju mladih o važnosti radiokomunikacije vrlo bitnom. Šest milijuna ljudi u svijetu danas se bavi radioamaterskom komunikacijom.
Svemirsko odijelo kao radijski odašiljač
Projekt Suitsat1, izbacivanje starog svemirskog odijela s Međunarodne svemirske stanice, bio je vrlo interesantan radioamaterima jer je to rusko svemirsko odijelo, zahvaljujući radioodašiljaču, postalo satelit prije sagorjevanja. Odijelo je trebalo deset dana slati signale iz svemira, no na koncu je gotovo tri mjeseca odašiljalo signale kontrolorima leta i radijskim amaterima prije nego što je sagorjelo u atmosferi. Radio-signal je emitiran na frekvenciji od 145,990 MHz FM. Koncem ove godine sa ISS-a izbacit će se još jedno odijelo u svemir – suitsat 2 koje će također imati radijsku opremu na sebi.
IZVOR: Vjesnik.hr
